Od kuda ta potreba da budemo tako visoko, iznad svih drugih?

Ležim ja sa svojim prijateljem na plaži ispod jednog velikog stabla. Teče razgovor o životu i svemiru i hrani. I kaže on u jednom trenutku gledajući krošnju drveta: „Najbolje je biti gore, ona najviša grana. Kada si tamo gore onda vidiš sve. No da bi bio tako visoko moraš imati dobro korijenje. A ja sam sjeban negdje u korijenu.“

Pogledam ja prema gore pa prema njemu pa opet gore. Mislim si, pa o čemu on to priča?

Moj prijatelje je vrlo visok i snažan, pametan, sposoban i uspješan u onome što radi. Jedan od rijetkih koji stoji čvrsto sa obje noge na zemlji. I nakon što je izrekao svoje misli vezane za krošnju, postaje mi jasno. On ne vidi sebe kao što ga ja vidim. I čak kad sam mu rekla da već ima sve što mu treba nije mi vjerovao. Jednostavno je slijep da vidi cijelog sebe.

 Od kuda ta potreba da budemo tako visoko, iznad svih drugih? Što to u stvari tražimo? Uče nas da trebamo biti najpametniji, najjači, najbogatiji, najuspješnjiji. U odnosu na koga? S kim se to uspoređujemo? I onda čak ako slučajno i uspijemo u nekom od NAJkluba onda to grčevito pokušavamo zadržati. Bill Gates je bio najbogatija osoba na svijetu. Više nije. Carl Lewis je bio najbrži čovjek na svijetu. Više nije. Pa čak i da je. Pa što onda? Da li ga to čini sretnim i zadovoljnim do kraja života? Ne bih rekla. To je trenutno ispunjenje. No, što nakon toga? Bit je uživati u cijelom procesu kretanja ka cilju a ne se fokusirati samo na cilj kao da je on sam cijeli život.

 Najviša grana na stablu sigurno ne misli kako je njoj bolje jer je viša od drugih, niti su joj ove niže grane zavidne. Niti korijenje ne žali za tim da nije tako visoko gdje su grane i lišće. Oni jednostavno jesu. Postoje. Dio su cjeline – stabla. Nema potrebe za dokazivanjem ili uspoređivanjem.

 Za naš um nema nikakve razlike da li vjerujemo da se nešto dogodilo ili se to stvarno dogodilo. Dakle, moj prijatelj vjeruje da je sjeban to je istina za njega. Bez obzira da li je to stvarno tako ili nije. I onda traži nešto negdje gore visoko, kako bi bio sretniji i zadovoljniji. I tako možemo cijeli život tražiti nešto svuda oko nas. A ne potražiti to na jedinom mjestu gdje se to nešto stvarno i nalazi. U nama samima.

Pitanje je samo da li vidimo cijelu sliku ili odbacujemo/ne vidimo neki njezin dio? To ne znači da ignoriramo samo ružno i nepoželjno, već kao i moj prijatelj upravo ono lijepo i snažno u nama. Budimo svijesni da sve što možemo primjetiti na drugima, znači da to imamo negdje u sebi. I onda više nije bitno jesmo li gore ili dole. Jesmo li visoko u krošnji  blizu zvijezda ili smo pod zemljom kao korijenje. I korijen i list, i grana i deblo je dio iste cijeline. Tako je i naša cijelovitost sastavljena od raznoraznih dijelova koji nas čine jedinstvenima. Bili nisko ili visoko, budite točno takvi kakvi jeste. U tome je ljepota življenja.

“To wish you were someone else is to waste person you are”

„Želeći biti netko drugi odbacujemo osobu koja već jesmo“

Kategorije: novosti.
Jezici: Hrvatski.

Komentari

  1. Darko

    Rekao bih to malo drugačije – trebamo biti ono što jesmo.
    U nastojanju da budemo točno takvi kakvi jesmo krije se zamka koju vjerovatno neće svatko primjetiti – opasnost da zadržimo svoje loše navike koje nas drže tamo gdje ne želimo biti "zato što smo jednostavno takvi", iako bismo mogli biti bolji mi kada bismo uložili napor da loše navike zamjenimo dobrima.
    Pri tome ne mislim da se trebamo uspoređivati s bilo kim, jednostavno trebamo nastojati biti najbolji bi koji možemo biti.
    Lako za reći…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *